Ri Lit – zb(i)rka pripovjedaka

RiLit knjigaStigla je konačno i tiskana knjiga RiLitovskih kratkih priča izvođenih (odnosno, neke će tek biti izvođene) na noćima velikog čitanja… za sve one koji vole miris i teksturu tiskane knjige.

kapidžić – mateljan – simcich – žmirić – krivac – zagorac – tulić – krušvar – mušćet – medošević – vrbnjak – večerina – posilović

Zaboravite neutralne i samozatajne autore koji čame kod kuće pod žutim svjetlom 40-vatne lampe i pišu svoje memoare s tendencijom da ih nikada ne objave! Dolazimo neupitno samouvjereni, s puno kontroverzi u nama samima, s ciljem da pu­blici odagnamo dvojbu o opstojnosti knjiga i naše književnosti.
Vlado Simcich Vava

A što li je bila ta minimalna točka zajedničkog interesa riječkih autora (najprije devetero iz prve postave: Zoran Žmirić, Enver Krivac, Zoran Krušvar, Tea Tulić, Bojan Mušćet, Moris Mateljan, Alen Kapidžić, Vlado Simcich Vava i Milan Zagorac, a zatim još i Izet Medošević, Igor Večerina, Robert Vrbnjak i Kristina Posilović)? Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti. Bilo bi najbolje doći na jednu Noć velikog čitanja i uvjeriti se.
Milan Zagorac

116 stranica, meki uvez

Cijena: 60,00 kuna

Narudžba

Najveći neubojica koji je hodao ovim poljima

preko polja
staklo mi približava tuđe lice
jednim pokretom mogao bih mu
provući olovo kroz oko
to bih i učinio kad
u njegovim očima ne bi vidio
moj davno izgubljen spokoj
zbog čega ne mogu pogled odvojiti od njega

u pogledu mu vidim sve ono što bi se moglo dogoditi
ljetuje s djevojkom
spavaju u šatoru
jedno drugome kremom hlade ubode komaraca
ljube se
useljavaju u mali stan
sami su i farbaju zidove
onda ostave posao i na podu vode ljubav
ne želim to prekinuti pa gledam dalje
on cupka dijete na krilu
pokušava ga hraniti, a ono vrti glavom
više je kašice na podu nego su mala usta progutala
on se smije i ljubi ga u musave obraze
ona pristavlja ručak
prostire stolnjak i postavlja tanjure
sporo se kreće, smeta je veliki trbuh
nosi visoko, sigurno je muško
ja, vladar njegovog života
sve mu to dopuštam
skliznem u rov i ljubomoran palim cigaretu
želim za sebe sve slike koje sam mu dopustio
njegov život koji još nije proživio

odselit ću se u njegov grad
pratit ću ga
njegovoj ženi ću pridržavati vrata od lifta
zbližiti se s njom
postati joj ljubavnik
bit će to naknada za glad koju osjećam
za blizinom, dodirom, daljinom

do tada ću ga puštati da i dalje nesvjestan mene
šeće s one strane polja
godi mi spoznaja da mi je nadsvijest
konačno poslala motivaciju

sad imam novi smisao s kojim započinjem dan
to je broj ljudi koji toga dana neću ubiti
za svakog neubijenog povući ću recku
metkom koji mu je bio namijenjen
sve dok ne prekrijem zid uz koji spavam
tako ću postati najveći neubojica
koji je hodao ovim poljima
i u rovu se uz cigaru odupirao zavisti

NDH2033 – zbirka priča

Riječki pisci i riječke spisateljice odgovaraju na trenutnu društvenu situaciju

19f3464b8468349b81ba9c28238b499167402b25Inspirirani trenutnim društveno-političkim događajima, odlučili smo napisati zbirku kratkih distopijskih priča koje se odnose na blisku budućnost pod premisom da je u Republici Hrvatskoj prevladala krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije. Pisanjem ovih priča i njihovim objavljivanjem te javnim predstavljanjem i čitanjem, kao riječki pisci i riječke spisateljice odgovaramo na trenutnu društvenu situaciju radeći ono što najbolje znamo – maštamo i pišemo. Približavanjem slike budućnosti koju bi mogle formirati danas donesene odluke, pokušavamo upozoriti na njihovu dalekosežnost kao i naglasiti potrebu za stalnim propitivanjem.

Igor Beleš, Mladen Blažević, Alen Brabec, Hana Dagostin, Goran Gluščić, Majda Jurić, Alen Kapidžić, Zoran Krušvar, Davor Mandić, Eva Rodić, Lea Stoiljković Medved, Dajana Šalinović, Robert Vrbnjak, Carmela Žmirić, Zoran Žmirić…

Besplatno preuzimanje zbirke

 

 

Lijepo ti stoji vjenčanica

lijepo ti stoji vjenčanica
pogrbljena stara ženo
i svatovi bez glasa što nas prate
šutke pjevajući pjesmu
koja krv natiskuje kroz uši

zagonetan ti je osmijeh nevjesto
zamrznut u vremenu
razbijen i pokupljen
sa snijegom i blatom natiskan u ždrijelo
začepio je svaki pokušaj
da opet budem čovjek

zavodljive su ti ruke mladenko
srce mi trne od njihovog dodira
mraz u miraz donosiš
i njime ga umivaš
pa sve što kroza nj teče
u čudu zastaje
i opčinjeno te gleda

prazan ti je pogled zaručnice
propadoh u njega pa se zatekoh
u okrugloj sobi bez prozora i vrata
tvoje su oči dva zabravljena okna
navučeni zastori i spušteni kapci
mladost moju iza njih si skrila
i vatru davno izgubljenu
stisnula pod skute
proplamtjeti ćemo skupa
u zadnjoj bračnoj noći
raznijet će me vjetar
k’o pahulje pepela
nad sve one vode
koje nisam preplivao

kad koljači kleknu kraj poklanih

kad koljači
kleknu kraj poklanih
kad vukovi
padnu do janjadi
kad nam vjetar
s kičme zguli meso
kad nam hladna kiša
spere kosti
kad kroz bijela rebra
nikne trava
kad kroz usta
sjemenje proklija
kad se magla
provuče kroz oči
kad procvili bura
kroz slabine
u prsima
guja splete gnijezdo
u sred čela
med porodi pčela

tko li će nam kosti raspoznati
tko li će nas moći razvrstati