Ako pogledate ovu fotografiju, možda ćete vidjeti ženu koja spava. Ili odmara dok prekriženih nogu ležerno između prstiju vrti perle svoje ogrlice. Fotka je nastala posljednjeg dana travnja 1947. nekoliko trenutaka nakon što je Evelyn McHale, djevojka sa slike, skočila s 86. kata Empire State Buildinga.
O životu Evelyn McHale ne zna se puno. O posljednjem danu još i manje. Svjedoci kažu da je prišla ogradi, pustila svoj bijeli šal da odleti te jednostavno zakoračila za njim. U iskazu njezinog zaručnika stoji da su taj 30. travanj proveli zajedno, no nakon rastanka umjesto da se vrati kući, Evelyn je otišla na Empire State Building, skočila, te u dnu nebodera pala na parkirani automobil.
U oproštajnom pismu Evelyn je poželjela da je kremiraju, bez sprovoda ili bilo kakve ceremonije ispraćaja. Željela je da je svi koji su je znali, čim prije zaborave. Međutim dogodilo se upravo suprotno.
Na mjestu pada zatekao se student fotografije Robert C. Wiles koji je prišao i okinuo tek jedan „klik“. Dva tjedna nakon događaja, Wilesova je fotografija objavljena u časopisu Life Magazine u rubrici Fotografija tjedna. Ispod nje je pisalo: “Na dnu Empire State Buildinga tijelo Evelyn McHale počiva mirno na grotesknom odru, njezino padajuće tijelo udarilo je u vrh automobila.”
Fotografija koju danas nazivaju „Najljepše samoubojstvo“ i koja prikazuje smrt 23-godišnje djevojke iz susjedstva postala je inspiracija za mnoge umjetnike zbog čega je višestruko eksploatirana. U mnogim varijacijama ukrasila je naslovnice LP-ja, CD-a, knjiga… a proslavio ju je rad Andyja Warhola koji je spajajući šesnaest Wilesovih fotografija 1962. stvorio serigrafiju imena „Samoubojstvo (Padajuće Tijelo)“.
Tako je Evelyn McHale koja je svijetu okrenula leđa i koja je od svijeta željela jednak tretman, tijekom godina postala pop ikona. S druge strane za fotografa Roberta C. Wilesa koji je nakon snimke „Najljepšeg samoubojstva“ bio na pragu uspjeha, ovo je bio posljednji profesionalni angažman. Fotografija mrtve Evelyn McHale jedina je koju je Wiles uspio objaviti.
zoran žmirić 