Kao mango

Kao mango
Oguljen i raskrižan
Od mene miriši čitava soba
Zamirisat će i putnikova roba
Ako uđe da otpočine na tren
Prije nego krene dalje…

I raznijet će me svijetom, kud god prođe
Ostavit će komadić mene
Da me širi svuda…
Kuda srce razum šalje…

I osjetit će slad
Dječak u travi
Majka s pregačom što otire vrući oblak iz pećnice
I starac suh kao grana, sjedeć’ na zemljanom podu u kolibi od šiblja

Eto kako se osjećam

Oglasi

Zaveden puteljkom

Zaveden puteljkom
Što protrčao je
Kroz šumu šećerne trske
Kao nit koja pokušava pratiti odskočeni kalem

Zabasah u vlažno zelenilo
Daleko dalje od posljednjeg pastirskoga sela
Sve dok me nije prestao pratiti miris spaljene trave

U šumi vitkog šiblja
Kroz raskriljeni gustiš
Rukama si pomažem vidjeti
Ženu kako čuči
I rađa

Bol je natapa do iznad glave
Oštra, grčevita, ali slađa
Od sveg začina što će ga ova šuma ikada poroditi

Istina i ja plešemo na proplanku

Istina i ja plešemo na proplanku
Ptice bježe isprepadane
Oblete krug pa se vrate, i gledaju
Kako Istina i ja plešemo

Kroz nebo tutnje bubnjevi
Ritam jak
A mi ga stižemo
Lakoćom kojom nas životinje slušaju

Lete noge, gledamo se i smijemo
Srce udara brže od doboša

Istina i ja plešemo na proplanku
A oko Nje se vijori haljina
Otkrivajući listove
Kao u mlade djevojke