Recenzija u Glasu Istre: Putovanje desnom hemisferom – Pripravnik za mudraca

Piše: Davor Šišović

Egzotiku ne čine daleki otoci nakićeni palmama, s bjelopješčanim plažama i morem drukčije plavim nego što je naše. Ne čine ju ni ljudi drukčije boje kože, koji govore jezicima jedva zabilježenim u lingvističkim atlasima, nose čudnu odjeću i jedu nezamisliva jela. Ne čine ju ni tropske vrućine ili polarne hladnoće. Egzotika je u oku promatrača, ali ponajviše u njegovoj glavi: u vjerovanju da tamo, u dalekim krajevima i među dalekim ljudima, može pronaći duhovne vrijednosti koje se u zavičaju čine nedostupnima. Putnici-istraživači u egzotične krajeve putuju više da bi spoznali ponešto o sebi nego zato jer ih doista zanima kako se živi negdje nezamislivo drugdje. Iz tih putovanja putnici prenose ne-putnicima spoznaje koje ih obogaćuju načinom razmišljanja i poimanja životnih vrijednosti mudrih i dobrih ali u svakodnevici nedostupnih ljudi, ali ih istovremeno zbunjuju ukazivanjem kako nije baš nužno putovati da bi se te vrijednosti i mudrosti spoznale, dovoljno je razmišljati malko “izvan kutije”. Takva putovanja, i izvještaji sa njih, naprosto šire obzore humanizma.

Ali ova knjiga nije putopis, već roman. Nadahnuta je, to je očito i po posvetama na početku, i po anagramiranim imenima i drugim pojmovima rasutim diljem teksta, legendarnom stripovskom junaku Cortu Malteseu. Ipak, samo nadahnuta, jer Corto kakvog poznajemo iz objavljenih stripova, prilično je drukčiji od junaka ove knjige. Putnik koji u ovome romanu navraća i najzabačenije zakutke zemaljske kugle nije radoznali romantični avanturist, kao Corto. Mogao bi to biti Corto, ali kad bi bio bar tridesetak godina stariji od onog u stripovima.

Junak ovog romana neka je vrsta pripravnika za mudraca. On obilazi egzotične krajeve uvijek iz jednog te istog, sličnog motiva: zato jer je čuo da na toj nekoj teško dosegljivoj lokaciji postoji neki čovjek, ili neki ljudi, ili neko pleme ili narod, koji znaju ili čuvaju neku od tajni koje su tisućljećima bivale najvećim opsesijama i duhovnim izazovima za istraživače koji ih na tome mjestu nikad nisu tražili. Obično su te tajne bivale vezane za dugovječnost, oslobađanje trauma, održavanje duhovne čistoće i mira, proširenje čulnih sposobnosti, spoznavanje nespoznatljivog, a vrlo često su te duhovne tajne povezane s nekim naizgled materijalnim dobrima, od drevnih relikvija do neprocjenjivih blaga što ih priroda sama stvara i ljubomorno čuva od ljudi.

Međutim, nije sve tako jednostavno i tako glatko. Ovaj putnik, junak ovoga romana, ipak je izdanak zapadnjačke kulture i suvremene civilizacije. Kolikogod on želi i spreman je otvorenog srca i uma razumjeti i primiti duhovne darove koje su mu njegovi domaćini uglavnom spremni dati, bilo kao dar bilo kao protuuslugu, njegova su mjerila zapadnjačka i u svom prilagođavanju duhovnome svijetu svojih domaćina on otkriva da više dobiva razumijevanjem i usvajanjem njihova svjetonazora, nego prihvaćanjem artefakta ili informacije o tajni koju je došao tražiti. Ako usput, često i nenamjerno, učini i koje dobro djelo, tim bolje. Na svojim putovanjima on susreće ljude, svoje slučajne učitelje, koji su u svom zavičaju već stekli ugled mudraca ili čak sveca, i što su ti sveti ljudi ugledniji i stariji, njegovi susreti s njima duhovitiji su, razgovori jednostavniji i prostodušniji, a ishodi dublji i produhovljeniji. Otkrivanje savršenstva u jednostavnosti i u prihvaćanju punine svoga neposrednog životnog okruženja proces je koji se prema kraju romana sve više ispunjava, dok na kraju ne doživi katarzu čak i mogućom samonegacijom, ali kako je to točno ispalo, pročitajte sami.

Svakako je zanimljivo što u svojim otkrivanjima glavni junak ne spoznaje samo individualni put ka samopoboljšanju, već i onaj, nazovimo ga tako, društveni. Taj je međutim prikazan reverzibilno: više o duhovnim i životnim vrijednostima neke izolirane zajednice otkrivamo saznajući što je ona tijekom bliže povijesti izgubila. Primjerice, glavni junak otkriva da mnoga zabačena plemena i narodi nisu ni znali za pojmove kao što su rat ili laž – dok nisu upoznale bijelog čovjeka, dakle kulturni krug kome pripada i sam glavni junak ovoga romana, i koji im je direktno naškodio. Imajući to na umu, možda možemo zaključiti da su sva ta putovanja glavnoga junaka, i sve to što on, otkrivajući cilj pojedine svoje “ekspedicije” ne čini iako je to prvotno bio naumio, možda i neka vrsta – iskupljenja.

Oglasi

Moderna vremena: Putovanje desnom hemisferom – recenzija

 

Piše: Matko Vladanović

Ima tako likova većih od života. Pojavljuju se sporadično u svim rukavcima umjetnosti, dovoljno rijetko da se ne naviknemo, a opet dovoljno često da ne zaboravimo da postoje. Kako nastaju, u kojim i kakvim se okolnostima javljaju, kako komuniciraju i u čemu je tajna njihove privlačnosti pitanja su na koja ni jedna Teorija još uvijek nije ponudila zadovoljavajući odgovor. Ništa čudno poznajete li Teoriju, notorno svadljivu i kontradiktornu, no u ovom slučaju odgovor ne nudi ni pragmatičnom umu sklonija Industrija pa tako još uvijek nema formule kojom bi se, ustrajnom redovitošću i s jednakim kulturološkim/financijskim učinkom, proizvodili likovi poput Ricka Blainea, Jamesa Bonda, Harryja Pottera, Gandalfa, Conana barbara, Batmana i Kraljevića Marka, da nabrojimo samo neke.

Općenito razmatranje fenomenologije takvih likova nije predmet ovoga teksta. Ovdje nas zanima samo jedan od njih. Lutajući mornar, sin andaluzijske Ciganke i mornara iz Cornwalla, životno djelo velikoga Huga Pratta, jedna od najznačajnijih ostavština europske kulture dvadesetog stoljeća i metafikcijsko žarište Žmirićevih priča iz “Putovanja desnom hemisferom”.

Pisati o Cortu Malteseu u neku ruku podrazumijeva povratak u djetinjstvo. U vrijeme ne-racionalne fasciniranosti likovima od papira, u vrijeme u kojemu je bilo moguće sasvim ozbiljno raspravljati o njihovim avanturama, sposobnostima i podvizima i sve to onom vatrenom posvećenošću, tajnim znakom raspoznavanja svih fanatika svijeta. Pa ipak, postojala je (i još uvijek postoji) fundamentalna razlika između likova poput Tarzana ili Spider-mana i likova poput Corta Maltesea. Dok smo s prolaskom vremena pomalo prestajali iščekivati ugriz radioaktivnog pauka i aktivnu ulogu u bitkama protiv kozmičkih entiteta, od Corta se nikad nismo do kraja izliječili. Cortu nikad nismo priznali pravo na nepostojanje te smo ga uporno izvlačili iz ralja fikcionalnosti i gurali u horizonte vlastitih života.

Žmirićeva proza iz “Putovanja desnom hemisferom” posljedica je te kronične bolesti, sad već razmahane, i nezaustavljive i metastazirane po svim čvorištima teksta.   Bolesti koja nagriza pečate od voska ritualizirane svakodnevnice pripuštajući uhu sirenski zov slobode Prattovog mornara. Koliko god Prattov Maltežanin služio kao inspiracija i zamašnjak jednog fantastičnog literarnog putovanja, Žmirić ipak ne putuje epigonskim stazama (“Putovanje desnom hemisferom” nije fan fiction u kolokvijalnom i pomalo derogativnom značenju te riječi). Četrnaest priča ovog, uvjetno rečeno, romana otvaraju neke sasvim žmirićevske horizonte, otkrivene u sjeni davno utrte i još uvijek uočljive Prattove brazde.

U njima se Prattov Maltežanin nadaje tek kao zavjerenički mig, kao lutajuća sjena čije se konture tek povremeno naziru iz intertekstualne igre citatnih i ikoničkih tragova (zulufi, naušnica u uhu, tanki cigarillosi, britva i rez na liniji života, rasputinovski lik u sibirskoj zabiti itd.). I da nema parateksta koji izrijekom spominje Corta kao osnovnu inspiraciju ove literarne avanture, pitanje je koliko bi se vezali uz čitanje teksta u tom i takvom ključu.

“Putovanje desnom hemisferom” nije, dakle, zbirka apokrifnih avantura Prattovog junaka, ali jest zbirka naslonjena na prattovsku ideju kulture, na potrebu da se u malo stranica i malo riječi sažme i izrazi sva kompleksna ljepota tisućljetnih tragova ljudske egzistencije na ovom planetu. Krećući se što po stvarnim što po izmaštanim koordinatama globalnoga tla, po stazama svjetova od kamena i paučine, Žmirićev junak opčarava pogled i razoktriva laži da su sve priče vrijedne pričanja odavno već ispričane.

 Žmirićeve priče prožete su erosom puta i traganja, neumornim, zainteresiranim i pomalo distanciranim (zaogrnutim u humor i ironiju) pogledom u globalno sijelo mistika, luđaka, probisvijeta, razbojnika, lažova i najobičnijih ljudi rasprostrtih po meridijanima i paralelama. U toj međuigri ćaknutih i trezvenih, zanesenih i prizemljenih svijet se ukazuje, baš kao i kod Pratta, kao krajnje neozbiljno mjesto u kojemu je još moguće te još uvijek vrijedi tražiti prostore slobode.”Putovanje desnom hemisferom” namjerno se distancira od suvremene prakse hrvatske književnosti te se, odlučivši se za putovanje globalnim trasama ljudskoga duha, odbija ograničiti na lokalne okvire. Bilo kakvo odvajanje od lokalnih okvira i uobičajenoga gunđanja zamaskiranoga u književnu formu u načelu je dobrodošlo, no jedno je sanjati Pratta, a sasvim drugo živjeti ga ovdje i sada. Ta distanca povremeno čini tekst hladnim i dalekim, a povremeno i naivnim u načelno dobrodušnoj apologiji eskapističko-slobodarske karakteristike književnosti, mašte i uma.

Pišući svoju pripovijest Žmirić se, baš kao uostalom i Pratt, odvaja od ekonomije i politike metaforičkoga Corta (nema tome mjesta u sanjanju svijeta), izvodeći njegova putovanja gimnastikom duha, prizivajući time istovjetni manevar zatvorskih godina Kena Parkera, Cortovom habitusu bliskoga junaka. Zatvor Žmirićevog junaka nešto je drugačiji od zatvora Berrardijevog ‘kauboja’, no i jedan i drugi žive slobodu pričajući priče, čistom voljom ignorirajući stvarnost koja ih okružuje. No, stvarnost je ono što od nje napraviš, rekli bi svi prisutni likovi ovoga teksta. Stvarnost je život, a ovo je – rekli smo – priča nastala pod skutom junaka većeg od života i stoga si može priuštiti takve manevre.

Onkraj posvete Cortu Malteseu, onkraj tapkanja po palimpsestima književnosti, stripa i nataloženoga iskustva, stoji knjiga koja se još uvijek uspijeva diviti ljepoti svijeta, dovitljivosti duha i čudesnoj magiji pripovijedanja. Možda se ne čini puno, možda se ne čini bitno, možda se ne čini moderno, ali dobro je znati da postoji. Moći susresti se sa svijetom otvorenoga uma dovoljno je rijetka sposobnost u stvarnosti da je ne treba još zatomljivati i u književnosti.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Jagna Pogačnik na HRT-u o “Putovanju desnom hemisferom”

HRT Magazin
Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Donro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati. Danas preporučuje knjigu o ljudskoj čežnji da pronađe odgovore na pitanja svih pitanja.

Zoran Žmirić – Putovanje desnom hemisferom
Novi naslov Zorana Žmirića, riječkog književnika koji je odavno nadmašio granice lokalnog književno-umjetničkog kruga, u kojemu godinama djeluje u glazbenim, filmskim i književnim vodama. Njegov roman ‘Blockbuster’, sa snažnom antiratnom porukom, donio mu je finala književnih nagrada i nagradu ‘Književno pero’. ‘Putovanje desnom hemisferom’ nije klasičan roman, ali je u cjelinu povezan dvjema čvrstim ‘kopčama’. Jedna je od njih Corto Maltese, legendarni stip junak koji se ovdje prepoznaje kao generalno nadahnuće knjige i intermedijalna spona. Druga je od spomenutih ‘kopči’ kružna struktura koja čitatelja na samom kraju, neočekivanim potezom vraća na sam početak i pročitanom daje posve novu i drukčiju dimenziju.

Pripovjedač nas od poglavlja do poglavlja vodi na putovanja raznim stranama svijeta, tekstom koji poprima odlike putopisne proze (u smislu uvjerljivosti i provjerljivosti određenih činjenica), ali je istovremeno i nadmašuje nadgradnjom u smjeru iracionalnog i nadnaravnog, sve u službi glavne ideje koja povezuje niti svih tih ljudi i mjesta s kojima se pripovjedač susreće, a ona je – potraga. Za odgovorima na neka važna, a ponekad i sporedna pitanja, za istinom, smislom, životom.

Čitatelj ima dvostruku priliku čitajući ovu prozu; kretati se raznim prijevoznim sredstvima, osjetiti bilo mora, pustinja, svjetionika, špilja, planinskih vrhunaca i egzotičnih krajeva i susretati neobične ljude, osobenjaka, mudrace, ali istovremeno otkrivati neke mistične dimenzije, tajne starih civilizacija i religija, što sve skupa udaljava od klasičnih putositnica. Knjiga o ljudskoj čežnji da pronađe odgovore na pitanja svih pitanja, ona o smrti i prolaznosti, istini i laži, pa i slobodi koju često povezujemo upravo s putovanjem, no nakon čitanja ove knjige o tome ćemo razmišljati drukčije.

 

Recenzija “Putovanja desnom hemisferom” na Večernjem: Ovo je i zbirka priča i roman, ali nije knjiga za jedno čitanje

Vecernji Hemisfera

Čemu služi desna hemisfera mozga? To je mjesto na kojem “stanuju” ljudski osjećaji i intuicija, ona strana mozga koje se čvrsto drži Zoran Žmirić, mjesto koje će svakom čitatelju trebati da do kraja uživa u ovoj po mnogo čemu jedinstvenoj knjizi.

“Putovanje desnom hemisferom” (Hena.com, urednica Marina Vujčić, 109 kuna) opire se svim klišejima, ali i svim teorijama književnosti. Može biti roman, ali i zbirka kratkih priča, putopis, knjiga filozofskih zapisa, ali i svojevrsni priručnik za samopomoć namijenjen onima koji žive kako bi putovali i koji se prepoznaju upravo desnom stranom mozga. No, ova knjiga je ujedno i vrlo privatna autorova posveta Cortu Malteseu, tom mitskom mornaru-pustolovu kojeg je stvorio talijanski strip-crtač Hugo Pratt, zagonetnom ljepotanu u kojeg su se zaljubljivale i djevojčice koje uopće nisu voljele stripove (sve do trenutka kada je negdje tijekom njihove srednje škole stvoren Novi kvadrat). Corto Maltese je autorova izlika za svako putovanje, lik koji ga “posjećuje” kada kao maleni dječak odlučuje poći na svoje prvo putovanje i to tako da druga u igri zaveže na tračnice vlaka kako bi ovaj stao i odveo ga u avanturu…

U svakoj priči nalazi se dio istine, dio povijesti, pa je lako povjerovati i u ovu dječju zgodu koja je na sreću završila tek zaustavljenim vlakom i ljutnjom roditelja. Ili, primjerice, priča (ili poglavlje) “U dolini crvenog luka” posvećena Armeniji. Povijest ovog naroda ovdje je na sjajan način isprepletena s njihovom mitologijom i vjerovanjima i u jednom trenutku postaje savršeno nevažno je li Žmirić bio ondje ili ga je tamo odvela desna hemisfera njegova literarnog mozga. No, prije nego što ovu knjige uzmete u ruke morate znati još jedan važan podatak: ovo nije knjiga za jedno čitanje, već “udžbenik” koji stalno treba imati pri ruci te ga, naravno, ponijeti sa sobom i na putovanje.

Bojana Radović/Večernji.hr

Jagna Pogačnik: Putovanje desnom hemisferom – Legendarni strip junak Corto Maltese kao glavno nadahnuće

Hemisfera Jutarnji

Jutarnji list 8.4.2017.

Književno putovanje nikada nije samo putovanje geografskim dužinama i širinama, osim možda ako je riječ o klasičnom putopisu uglavnom rezerviranom za neka prošla stoljeća, već i putovanje vlastitom nutrinom, način spoznaje samoga sebe kroz kretanje, popunjavanje mozaika vlastitog identiteta, u svakom slučaju upoznavanja vlastitoga “ja” i svijeta koji ga okružuje. Na taj način funkcionira i novi naslov Zorana Žmirića, riječkog književnika koji je odavno nadmašio granice lokalnog književnog kruga, u kojemu godinama djeluje u glazbenim, filmskim i književnim vodama. Njegov roman “Blockbuster”, sa snažnom antiratnom porukom, donio mu je finala književnih nagrada i nagradu Književno pero, dok je “Snoputnik” na neki način otvorio prostor upravo “Putovanju desnom hemisferom”. I on je, naime, bio putopisni roman o mladići na umoru koji odlazi u Indiju tragom bivše djevojke, gdje upoznaje indijsku kulturu i filozofiju. Motivi druge kulture, mješavina stvarnog i nadnaravnog, materijalnog i duhovnog i miris avanture koju omogućava putovanje, na specifičan će se način preoblikovati u novom naslovu, koji je i prije objavljivanja doživio svojevrsno priznanje ulaskom u finale anonimnog VBZ-ovog natječaja za neobjavljeni roman.

“Putovanje desnom hemisferom” nije klasičan roman, ali je u cjelinu povezan dvjema čvrstim “kopčama”. Jedna od njih je Corto Maltese, legendarni strip junak koji je zaživio toliko samostalno od svog autora Huga Pratta, da ga gotovo percipiramo kao stvarnu osobu, a ovdje se prepoznaje kao generalno nadahnuće knjige i intermedijalna spona. Druga je od spomenutih “kopči” kružna struktura koja čitatelja sa samom kraju, neočekivanim potezom koji razjašnjava ništa i sve, vraća na sam početak i pročitanom daje posve novu i drugačiju dimenziju. Završetak je, naime, toliko bitan za tekst i njegovu interpretaciju, ali i takav da ga prije vremena nikako ne bi trebalo saznati jer bi se izgubio glavni efekt knjige, pa ga doista ne smijem niti naznačiti. Nakon njega sve, pa i znakovitost naslova, jednostavno sjeda na svoje mjesto.

No, vratimo se na stvari o kojima smijemo govoriti, koje se nalaze između početka kojem se vraćamo na kraju i kraja koji je zapravo početak. Pripovjedač čiji su “podaci” poznati čitatelju kad dođe do famoznog kraja, od poglavlja do poglavlja vodi nas na putovanja raznim stranama svijeta, tekstom koji poprima odlike putopisne proze (u smislu uvjerljivosti i provjerljivosti određenih činjenica), ali je istovremeno i nadmašuje nadgradnjom u smjeru iracionalnog i nadnaravnog, sve u službi glavne ideje koja povezuje niti svih tih ljudi i mjesta s kojima se pripovjedač susreće, a ona je – potraga. Za odgovorima na neka važna, a ponekad i sporedna pitanja, za istinom, smislom, životom.

Čitatelj tako ima dvostruku priliku čitajući ovu prozu; kretati se raznim prijevoznim sredstvima, osjetiti bilo mora, pustinja, svjetionika, špilja, planinskih vrhunaca i egzotičnih krajeva i susretati neobične ljude, osobenjake, mudrace, čak i one koji su već mrtvi, ali istovremeno otkrivati neke mistične dimenzije, tajne starih civilizacija i religija, što sve skupa udaljava od klasičnih putositnica. Svjestan kako je cijelo vrijeme suočen s križanjima stvarnog i fikcionalnog, kretanjem po rubovima zbilje i mašte, čitatelj je na trenutke pomalo u nedoumici, što pojačava tenziju teksta, da bi na kraju shvatio koliko su takvi postupci potpuno u funkciji knjige kao cjeline.

Pripovjedačevo je putovanje mentalno putovanje kroz krajolike, ali i kroz snove koji omogućavaju mnogo više od klasičnog prijevoznog sredstva, put do onoga o čemu ova knjiga govori – o ljudskoj čežnji da pronađe odgovore na pitanja svih pitanja; ona o smrti i prolaznosti, istini i laži, pa i slobodi koju često povezujemo upravo s putovanjem, no nakon čitanja ove knjige o tome ćemo razmišljati malčice drugačije. Egzistencijalna tematika, provučena kroz filozofski filter, razblažena je Žmirićevim stilom u kojem ima mjesta za jezičnu ležernost, pa i humor, što svakako zaslužuje dodatne bodove u ovoj zapravo neobičnoj knjizi posve izvan nekih prepoznatljivih konteksta suvremene proze. Uz sve pohvale za koncept, idejno rješenje i stranice lijepe i mudre proze, ipak za kraj moram napomenuti da su mi neki dijelovi djelovali malo previše eksplicitno “edukacijski” u self help smislu. Za to su sasvim dovoljne bile izreke kojima poglavlja započinju i ono između redaka.

Intervju za Tportal

Nakon duže vremena tportal me zatražio da porazgovaramo o mom novom romanu “Putovanje desnom hemisferom”. To je bio tek povod jer dotaknuli smo se svega; od stanja u HAVC-u, ekranizacije mog romana “Blockbuster”, motiva i nadahnuća za pisanje te ključnih referenci u mojim romanima, o tome zašto se u nas od pisanja ne može očekivati zarada koja bi omogućila pristojan život, a našlo se mjesta i za Corta Maltesea…

LINK

Roman Zorana Žmirića: Sjajna proza koja se može uzeti kao literarni apaurin

Krenule su najave o Putovanju desnom hemisferom. Evo iscrpnog osvrta na roman iz pera Novog lista.

Urednica Marina Vujčić kaže da se radi  o doista  posebnom romanu, kojemu je teško naći literarne srodnike; i po poetici, i po načinu pripovijedanja, i po konceptu romana čiji se puni krug zatvara u završnom poglavlju,  posve neočekivano  

Svestrani riječki umjetnik, nagrađivani pisac Zoran Žmirić, čija su djela prevođena na engleski, talijanski, poljski, slovenski i ukrajinski upravo je u izdavačkoj kući Hena com objavio novi roman »Putovanje desnom hemisferom«.

Žmirić je široj književnoj javnosti najpoznatiji po svom izuzetno dojmljivom antiratnom romanu »Blockbuster« (2010.), koji ga je svrstao među finaliste T-portalove književne nagrade za najbolji roman te mu donio nagradu »Književno pero« Hrvatskog književnog društva i onu Grada Rijeke za stvaralački rad i posebna dostignuća u kulturi, ali i ono što je piscu nemjerljivo važno, čitatelje izvan prostora razumljivog nam jezika.

Uoči predstavljanja novog romana Zorana Žmirića razgovaramo o »Hemisferi«, ali i o položaju pisca, budući da se autor, koji je trenutačno nezaposlen, sada može profesionalno posvetiti pisanju, no ta bi odluka bila pravi egzistencijalni harakiri.

– Nisam, nažalost, profesionalni pisac, jer da jesam živio bih od toga, a to kao i većina mojih kolega – ne mogu. Mehanizam naše književne scene ne omogućuje piscima da žive samo od pisanja, svi se oni bave još  nečim; rade, pišu za portale ili novine, kolumnisti su, bave se redakturama, drže tečajeve pisanja, pokušavaju svojom prozom dobaciti do drugih medija; filma i pogotovo kazališta, a sve kako bi unovčili svoj rad i namaknuli novaca za plaćanje računa – konstatira nezavidno stanje na književnoj sceni Zoran Žmirić, koji je iz takve svakodnevice desnom hemisferom otputovao u neke izmaštane, bolje predjele.

Ugodna iskustva

– »Putovanje desnom hemisferom« je roman cikličke strukture koji kroz poglavlja čitatelja vodi na sve strane svijeta, da bi na koncu u efektu ogledala kulminaciju umjesto na kraj opet postavio na početak. Opisuje život naratora kao niz putopisnih razglednica na kojima iza svakog ispisanog otkrića slijedi neko novo, koje na ono što se do maloprije mislilo da je istina, baca potpuno drugo svjetlo – predstavlja autor svoj novi roman, koji se bitno razlikuje od prijašnjih.
– Bez obzira na to kojom se tematikom i žanrom bavim, u svim knjigama se fokusiram na pitanje unutrašnjeg identiteta. Ipak u »Hemisferi« sam promijenio pristup; tekst samostalno gradi vlastitu, pomaknutu zbilju izmjenjujući stvarna mjesta, ljude i događaje s onim izmišljenima, pa čitatelju ostaje na volju da napravi racionalnu distancu gdje god to želi. Baš onako kako je to činio Hugo Pratt ispisujući Corta Maltesea – kazuje autor, a njegova urednica Marina Vujčić potvrđuje da je riječ zaista o jedinstvenom djelu.

– Radi se o doista posebnom romanu, kojemu je teško naći literarne srodnike; i po poetici, i po načinu pripovijedanja, i po konceptu romana čiji se puni krug zatvara u završnom poglavlju, na posve neočekivan način o kojem ne smijem govoriti da ne uskratim čitateljima užitak koji je i mene tamo »dočekao« i dodatno oduševio – priznaje Vujčić ne skrivajući zadovoljstvo da je »Putovanje desnom hemisferom« stiglo baš na njen urednički stol, jer je suradnja sa Žmirićem, otkriva, bila je jedno od njenih najljepših uredničkih iskustava.

Ljubav je čini se obostranom, jer i autor naglašava da je bio poseban užitak raditi s urednicom Marinom Vujčić.

– S neviđenom je lakoćom ušla u neka moja stanja koja su posijana kroz rukopis i pritom mi kao autoru donijela spokoj, što kod ovakvih oblika suradnje nije baš čest slučaj – navodi autor, čija se opuštenost i rasterećenost osjećaju i u rukopisu.

– Kombinirao sam mističnu atmosferu potrage s neopterećenim, zaigranim humorom; igrao se riječima, stvarao anagrame i njima imenovao pojedine lokacije i likove, stavljao stvarne povijesne osobe u izmaštane situacije i obrnuto – objašnjava Žmirić ne zabravljajući pohvaliti i suradnju s riječkom dizajnericom Martinom Perkušić.

Putovanje

– Likovna oprema knjige je sjajna, naslovnica je izvrsno pogodila atmosferu, no njezina genijalnost će doći do izražaja tek nakon što se pročita posljednja stranica romana. Tada će se pred čitateljem ukazati jedna potpuno druga, do tada nevidljiva stvarnost – gotovo marketinški vješto poziva autor čitatelje u nadi da će ih ovo štivo »zabaviti, ali i da će iz njega ponešto naučiti.

Roman je podijeljen u četrnaest poglavlja, a u svakom od njih glavni junak otisne se na neko putovanje.

– S njim ćemo putovati geografskim i metafizičkim pejzažima – prugama, karavanama, brodovima – zateći se u egzotičnim okruženjima i u mističnim situacijama s osobenjacima, mudracima i umrlima koji i dalje žive, i pritom u manuskriptima i zapisima drevnih civilizacija, ali i u ljudima i u prirodi, otkrivati odgovore na pitanja o slobodi, odanosti, vječnosti, bogatstvu, prolaznosti, istini, ali i o sebi samima – otkriva Vujčić, osvrćući se i na autorovu posvetu kultnom strip-junaku koja nimalo ne sužava recepciju ovoga romana.

– Iako je roman svojevrsna posveta Cortu Malteseu, pustolovu kojega je stvorio talijanski crtač stripova Hugo Pratt, može se čitati neovisno o tome pa poznavanje fiktivne biografije Corta Maltesea nije preduvjet za čitanje »Hemisfere«. Pripovijedanje je nevjerojatno smireno, melodično i ritmično, kao da Žmirić-glazbenik Žmiriću-piscu zadaje takt teksta koji iz proze naginje u melodiju. I to je jedna od velikih vrijednosti romana, da djeluje umirujuće, kao da nam želi poručiti da na sva pitanja možemo naći odgovor; samo ga treba potražiti, kao što to čini Žmirićev junak na svojim putovanjima – zaključuje Vujčić i u tom kontekstu efektno preporučuje roman.

– Uzmite Žmirićev roman kao literarni apaurin. Ne samo da ćete uživati u sjajnoj prozi, nego ćete saznati puno i o vlastitim dubinama ili ograničenjima, a možda, tko zna, kao i Corto Maltese koji je na svom dlanu urezao liniju koju mu sudbina nije namijenila, otkriti neku novu trasu razmišljanja o svojoj budućnosti – poziva urednica čitatalje da zarone u »Putovanje desnom hemsferom«.

Zoran Žmirić: Putovanje desnom hemisferom – Geografski i metafizički pejzaži kao posveta Cortu Malteseu

hemisfera-3d

U izdanju nakladničke kuće Hena com iz Zagreba, ovih je dana iz tiska izašao novi roman riječkog pisca Zorana Žmirića „Putovanje desnom hemisferom“.

Zoran Žmirić od 2002. godine tiho i nenametljivo ostavlja snažan trag na domaćoj književnoj sceni. Na publiku i kritiku najveći je dojam ostavio romanom Blockbuster, za koji je dobio nagradu „Književno pero“ za knjigu godine, Godišnju nagradu Grada Rijeke, te bio u finalu dviju velikih književnih nagrada: VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman i t-portalove književne nagrade za najbolji roman. Roman Putovanje desnom hemisferom također je bio u finalu VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, a ovih dana ugledao je svjetlo dana u izdanju nakladničke kuće Hena com iz Zagreba.

Putovanje desnom hemisferom svojevrsna je posveta Cortu Malteseu, mornaru-pustolovu kojeg je stvorio talijanski crtač stripova Hugo Pratt, a čija se biografija prepričava kao da je bio stvarna osoba. Po uzoru na Maltesea koji je, kad je u djetinjstvu shvatio da ima prekratku liniju života na dlanu, sam urezao dulju kako bi pokazao da sam bira svoju sudbinu, i glavni junak Žmirićevog romana bira za sebe život kakav mu nije namijenjen. On sanja otvorenih očiju putujući u daleke egzotične zemlje i pronalazeći na svakom od tih putovanja neki od odgovora na vječna egzistencijalistička i filozofska pitanja.

Družeći se s osobenjacima, mudracima i umrlima koji i dalje žive i putujući od svjetionika na Cabo de Roci, preko sibirske pustoši do špilje na otoku Henderson, Žmirićev junak traga za rješenjima životnih jednadžbi proživljavajući situacije koje su katkad autentične povijesne avanture, a katkad nalik na okultne snove. Tako gradi most između vidljivog i nevidljivog svijeta i usvaja mudrost koja mu omogućuje da bolje razumije i sebe sama i svijet koji ga okružuje.

Ovaj je roman začudna proza o hrabrom putovanju hemisferom ljudskih težnji i čežnji, koja čitatelja navodi na pustolovno i beskompromisno promišljanje vlastitih dubina i ograničenja, a zahvaljujući uvjerljivosti Žmirićevog rukopisa, slikovitosti i zaigranoj vještini pripovijedanja, te nježnoj ironiji i duhovitosti kojom propituje univerzalne teme bezvremenskih mudrosti koje ni jedna civilizacija i ni jedno vrijeme nisu izostavili, činit će nam se da smo i sami tamo, u geografskim i metafizičkim pejzažima kroz koje nas vodi njegov junak.

Link za narudžbu