(Adamić, 2002.)
Zbirka je pripovjedaka koja na gorko sladak način problematizira odnose mladih ljudi u raskoraku između tehnološkog napretka i emocije.
Velid Đekić: “Žmirić će svojom pripovjednom prozom pomoći ovisnicima o virtualnim prostorima kako ne bi zaboravili da postoji i nešto što se zove književna tiskana riječ. Ujedno će razuvjeriti one koji misle da su svi zarobljenici neduhovite osobnosti, te im pokazati da u svijetu koji se pokreće digitalnom oprekom nule i jedinice postoji nešto što se zove emocija, humor, strast.”
zoran žmirić 