(Hena com, 2018. Književna radionica Rašić, 2019. Infinito edizioni, 2021.)
Gradski dečko koji je dan ranije u riječkom klubu Palach ispijao pivo i mahao DJ-u da pusti Sisters of Mercy, na svoj devetnaesti rođendan poslan je u rat. Dvadeset pet godina kasnije doveli su ga pred psihijatra kojemu će objasniti zašto je sebi učinio nešto nezamislivo. Vanja Kovačević, pacijent iz sobe 19, monolog pred psihijatrom započinje svojim devetnaestim rođendanom, danom kad je na dar dobio pušku u ruke, a onda progovara o mnogim ključnim točkama svog djetinjstva, odrastanja, ratovanja, očinstva, preživljavanja i ubijanja. U kontrastu između zastrašujućih ispovijedi Vanje vojnika i nježnih sjećanja Vanje iz vremena prije rata cijeli je svemir oduzetih mogućnosti, cijeli vremeplov potencijalnog života koji se više nikad ne može dogoditi.
Denis Derk: “Zoran Žmirić trenutačno je jedno od najboljih i najubojitijih pera hrvatske književnosti. Njegove romane „Blockbuster“ i „Pacijent iz sobe 19“ možemo ubrojiti u sam vrh europske antiratne proze.”
Davor Špišić: “Sjajan, društveno bitan roman. Čitati, pamtiti, dugo nositi u sebi.”
Davor Šišović: “Prije nekoliko godina Žmirić je žestokim antiratnim romanom “Blockbuster” sasvim zasjenio obzore domaće pa i regionalne antiratne proze. Ovim je romanom postigao još jači učinak. Ovaj roman šalje do neba upozoravajuću poruku da svako ratno huškanje treba zatrti u samom začetku jer sjeme koje daje tako divlje i okrutne plodove doista nikome ne treba.”
Bojana Radović: “Iznimno djelo, knjiga koju mora pročitati svako misleće biće s ovih prostora. Prvi veliki antiratni roman koji za temu, mjesto i vrijeme radnje, ima Domovinski rat.”
Marinko Krmpotić: “Potrebne su nam ovakve knjige – hrabre, jasne i direktne. Uočiti ono što nije dobro prvi je korak na putu oporavka. A Žmirić je to u ovom romanu napravio.”
Anne-Kathrin Godec: “Žmirić je neumoran i angažiran kritičar društva, dobar promatrač i duhovit pisac, jedan od najuvjerljivijih i najvažnijih glasova književnosti ovih prostora. Ne sjećam se kada sam zadnji put pročitala tako potresnu, pametnu i točnu knjigu na tu temu.”
Marina Vujčić: “Zoran Žmirić majstor neočekivanih završnih romanesknih obrata i istančane psihološke karakterizacije, pogotovo kad su u pitanju ratne priče koje u njegovoj interpretaciji uvijek zadiru duboko u istinu koju nije uvijek lako podnijeti, baveći se nuspojavama kolektivnog i onim neizrecivim što dobra književnost ipak zna nepogrešivo formulirati.”