“Dva metra lima i pet metara dima!” smije se stari i zvecka ključevima. “Čadi ko koksara, vuče ko dorat”. Roman “Hotel Wartburg” na upečatljiv i duhovit način opisuje odnose unutar jedne riječke obitelji, njihov život i dogodovštine vezane uz automobil njemačke marke “u kojem se može i prespavati”. Davor Korić predstavlja nam ovu univerzalnu priču jedne od hiljada sličnih obitelji diljem bivše Jugoslavije i čita odlomke. Svestrani pisac i muzičar, Zoran Žmirić vozi nas u autu kroz novi roman.
“Mali književni festival Turbooks u organizaciji Gradske knjižnice Velika Gorica dovodi u goste Marinu Vujčić i Zorana Žmirića. Što povezuje ovo dvoje najčitanijih domaćih autora, kako su oni doživjeli uspjeh svojih posljednjih romana Stolareva kći i Hotel Wartburg, te još mnoge druge zanimljive teme otkrit će nam naši pisci u razgovoru s moderatoricom Anamarijom Horvatinčić. Ovo je videozapis gostovanja koje se održalo 20. listopada, u 18.00 sati u Središnjem odjelu za odrasle Gradske knjižnice Velika Gorica, Zagrebačka 37.”
Gradska knjižnica Pakrac bila je sinoć mjesto susreta i druženja Pakračana sa Zoranom Žmirićem, književnikom, kolumnistom, glazbenikom te jednim od najčitanijih i najpopularnijih hrvatskih pisaca koji je tom prilikom pakračkoj publici predstavio i nedavno objavljeni roman „Hotel Wartburg“.
Kako je u jednoipolsatnom vrlo ugodnom i zanimljivom razgovoru istaknuo autor, roman “Hotel Wartburg” nastao je sasvim spontano kojeg je inicirala urednica i spisateljica Marina Vujčić. Ovaj roman, kako je i u uvodnom predstavljanju rekla ravnateljica Monika Lucić Fider, govori o obitelji i odnosu oca i sina, priča o obitelji koja živi u Rijeci 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, podijeljen je u tri dijela koji se sastoje od 55 kratkih priča koje su poredane kronološki i prate život i odrastanje dječaka u jednoj radničkoj obitelji.
„Činjenica jest da je puno čitatelja prepoznalo neku svoju priču u romanu i mislim da je to glavni razlog zašto je trenutno roman popularan. Inače, kada pišem ne razmišljam o čitatelju i doista u trenutku kad stvaram tekst ne razmišljam kako će tko doživjeti tekst. Jer svaki objavljeni tekst je podložan kritici“, rekao je Žmirić.
Publici su predstavljena i dva romana koja su također izazvala veliko zanimanje među hrvatskom publikom, „Pacijent iz sobe 19“ i „Blockbuster“, a koji su čitatelje osvojili antiratnom porukom. „Ne želim pisati ratni roman, ne želim poslati poruku kako su se neki ljudi povezali u ratu, već koliko je rat besmislen, rat je poraz razuma. To je cijela poanta ovih romana“, dodao je autor.
Susret koji je protekao u trenutku okrznuo je i niz drugih tema uz mnogo zanimljivosti, smijeha i emocija. Razgovaralo se o književnosti i značenju knjiga i književnika danas, glazbi, o tome na koji je način Rijeka obilježila njegove formativne godine, što znači dobiti književne nagrade i priznanja, ali i o njegovom iskustvu rada i života u Irskoj o čemu će uskoro autor progovoriti i u novom romanu koji je u pripremi.
Ovo književno druženje bilo je dio programa obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u organizaciji Gradske knjižnice Pakrac.
Zoran Žmirić predstavio je u ponedjeljak u Labinu svoju novu knjigu “Hotel Wartburg”, koju će predstaviti i na Sa(n)jmu knjige u Istri u Puli. Bio je to povod za razgovor s ovim autorom.
– Čuvena izreka “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, pojavljuje se kroz fabulu i Vašoj najnovijoj knjizi.
– Taj citat je već odavno zimzelen i ostat će nepotrošen, zato se savršeno uklapa u gotovo svaku priču o disfunkcionalnoj obitelji. Jednako tako odlično igra ulogu lajtmotiva u romanu “Hotel Wartburg”. S obzirom na to da u obitelji koju opisujem u romanu vladaju nategnuti odnosi opterećeni alkoholizmom kao i nerazumijevanje između članova obitelji i da će taj odnos do konca romana ostati nepromijenjen, spomenuti citat gotovo savršeno zaokružuje priču.
– Koliko je ta knjiga (auto)biografska, ne nužno u smislu da između autora-pripovjedača i glavnog lika mora, poput u homodijegetskoj naraciji, biti znak jednakosti, već koliko je Vas u ovoj knjizi?
– Ima me u svakoj mojoj knjizi, pa tako i u ovoj, iako u ovom romanu odnos oca i sina nije moj autobiografski fakt već jedan od mogućih odnosa unutar obitelji koji mi je bio potreban kako bih ispričao priču koja se plete oko ideje oprosta. No, kako u svakoj mojoj knjizi polazište jest subjektivno i proživljeno, tako su i u ovom romanu neke stvarne scene poslužile kao kulise za stvaranje zapleta.
– Knjiga donekle korespondira i s aktualnim trenutkom?
– Možda kod nekoga tko želi usporediti današnje vrijeme s onim kad je odrastala moja generacija (’80), ja pišući roman nisam imao tu ideju.
– Posljednje paljenje motora Wartburg je u biti snažna metafora, autorovo opraštanje od dijela života, oca, uspomena…
– Da, zato roman pri kraju ima scenu u kojoj glavni lik vozeći taj automobil po posljednji put, od silnog dima iz auspuha i prašine na makadamskoj cesti u retrovizoru ne vidi ništa, dok mu je prizor pred njim kristalno jasan i čist. Aludiram tu na važnost fokusiranja na sadašnji trenutak i pogled u budućnost, dok je prošlost nešto što se dogodilo i samim tim više ne postoji, te je bavljenje njome dobrovoljno robovanje beznačajnim stvarima koje sumirane na koncu donose isključivo gubitak vremena i energije, te emotivnu iscrpljenost.
– To je u biti i rješavanje “zaostalih” računa glavnog junaka i prošlosti, posebice odnosa s ocem?
– Motiv oprosta je taj s kojim se začela ideja ovog romana, zato što vjerujem kako nam opraštanje olakšava da sa sebe skinemo teret prošlosti i rasterećeni krenemo dalje, te nas tako čini boljim ljudima.
– Je li se netko prepoznao u vašim likovima?
– Možda i jest više njih, ali zasad se mi je to potvrdila samo jedna prijateljica iz djetinjstva. Poslala mi je na Viber fotografiju jednog poglavlja i napisala: “Pa ovo sam ja!”. Logično, jer za razliku od priče koja se oslanja na fikciju, roman obiluje likovima koje sam kreirao na osnovu stvarnih ljudi s kojima sam odrastao.
zoran žmirić 