Ima već dugo kako se izgubila ona važna komponenta komunikacije između knjige i čitatelja. Naslovnice knjiga biraju se među fotografijama sa stocka, za 10 dolara nudi se dojmljiva fotografija koja na žalost rijetko kad govori o onome što se krije iz korica.
Tijekom pisanja romana “Snoputnik” cijelo sam vrijeme imao ideju o naslovnici. Znao sam koje elemente želim na njoj, ali ne i na koji ih način posložiti kako kadar ne bi bio pretrpan. Također sam znao da ne želim fotografiju. Trebao sam trud, posvećenost, unesenu energiju i vrijeme. Zato sam odlučio angažirati ilustratora.
Nakon nekoliko mjeseci potrage, sasvim slučajno na YouTubeu sam naišao na spot „Palma u pitaru“ Postolara Trippera. Ilustracije koje su se nizale u spotu imale su „ono nešto“ što sam cijelo vrijeme priželjkivao. Do autora sam došao preko Googleovog pretraživača slika koji me odveo na DeviantArt. Da sve bude jednostavnije, pokazao se da je čovjek iz Hrvatske – Marko Pinjuh.
Dati nekome da radi po vašoj ideji nije uvijek lako. S koliko god sigurnosti ušli u suradnju, sporadično se ipak javlja crv sumnje. “… što ako on to napravi loše, pogrešno, onako kako ne želim …”. No i tomu se može doskočiti. Potrebno je tek malo povjerenja u osobu koja gospodari vama nepoznatom materijom. U tome su mi pomogle i bezbrojne priče koje sam slušao od grafičkih dizajnera kojima su naručitelji poslova, mahom situirani vlasnici tvrtki i obrta, sugerirali totalne gluposti, jer “dok ja plaćam radit ćeš kao ja kažem”. U želji da izbjegnem takvu reputaciju, jednostavno sam Marku poslao sinopsis romana, objasnio koje elemente i zašto želim na naslovnici i ostavio mu na volju da čini što god hoće.
“Lebdeći otoci, sat koji pokazuje 10:08, istarski bunar, indijski slon, mjesec, dvije zlatne ribice u staklenoj kugli, narančasti svjetionik i lik putnika…. posloži ih kako te volja, ali molim te neka svi budu na naslovnici”. I čim sam to izrekao, umjesto mira pojavila se još veća bojazan. Iako to nisam sugerirao, poželio sam sanjivu naslovnicu, nešto bogato opojnim mirisima i šarenilom, svime onime kakva Indija jest. No pregrizao sam jezik i obećao sebi da ću ostati dosljedan i ništa ne sugerirati.
Prva skica u olovci stigla je istog popodneva. Već tad mi je bilo jasno da će ovo ispasti dobro. Nakon nekoliko tjedana stiglo je još par dorađenijih skica te nakon još nekoliko tjedana konačno i gotova naslovnica. Rezultat je bio iznad očekivanja. Ukazalo se putovanje od Istre do Indije sa svim željenim motivima i da stvar bude još bolja, sve to u kompoziciji drva života. Sanjivo, ludo, šareno, prezačinjeno, ezoterično, simbolično… čak su i otoci dobili obrise dvaju poluotoka.
zoran žmirić 