Naslovnica – priča o potrazi sa sretnim krajem

0

Ima već dugo kako se izgubila ona važna komponenta komunikacije između knjige i čitatelja. Naslovnice knjiga biraju se među fotografijama sa stocka, za 10 dolara nudi se dojmljiva fotografija koja na žalost rijetko kad govori o onome što se krije iz korica.

Tijekom pisanja romana “Snoputnik” cijelo sam vrijeme imao ideju o naslovnici. Znao sam koje elemente želim na njoj, ali ne i na koji ih način posložiti kako kadar ne bi bio pretrpan. Također sam znao da ne želim fotografiju. Trebao sam trud, posvećenost, unesenu energiju i vrijeme. Zato sam odlučio angažirati ilustratora.

Nakon nekoliko mjeseci potrage, sasvim slučajno na YouTubeu sam naišao na spot „Palma u pitaru“ Postolara Trippera. Ilustracije koje su se nizale u spotu imale su „ono nešto“ što sam cijelo vrijeme priželjkivao. Do autora sam došao preko Googleovog pretraživača slika koji me odveo na DeviantArt. Da sve bude jednostavnije, pokazao se da je čovjek iz Hrvatske – Marko Pinjuh.

Dati nekome da radi po vašoj ideji nije uvijek lako. S koliko god sigurnosti ušli u suradnju, sporadično se ipak javlja crv sumnje. “… što ako on to napravi loše, pogrešno, onako kako ne želim …”. No i tomu se može doskočiti. Potrebno je tek malo povjerenja u osobu koja gospodari vama nepoznatom materijom. U tome su mi pomogle i bezbrojne priče koje sam slušao od grafičkih dizajnera kojima su naručitelji poslova, mahom situirani vlasnici tvrtki i obrta, sugerirali totalne gluposti, jer “dok ja plaćam radit ćeš kao ja kažem”. U želji da izbjegnem takvu reputaciju, jednostavno sam Marku poslao sinopsis romana, objasnio koje elemente i zašto želim na naslovnici i ostavio mu na volju da čini što god hoće.

“Lebdeći otoci, sat koji pokazuje 10:08, istarski bunar, indijski slon, mjesec, dvije zlatne ribice u staklenoj kugli, narančasti svjetionik i lik putnika…. posloži ih kako te volja, ali molim te neka svi budu na naslovnici”. I čim sam to izrekao, umjesto mira pojavila se još veća bojazan. Iako to nisam sugerirao, poželio sam sanjivu naslovnicu, nešto bogato opojnim mirisima i šarenilom, svime onime kakva Indija jest. No pregrizao sam jezik i obećao sebi da ću ostati dosljedan i ništa ne sugerirati.

Prva skica u olovci stigla je istog popodneva. Već tad mi je bilo jasno da će ovo ispasti dobro. Nakon nekoliko tjedana stiglo je još par dorađenijih skica te nakon još nekoliko tjedana konačno i gotova naslovnica. Rezultat je bio iznad očekivanja. Ukazalo se putovanje od Istre do Indije sa svim željenim motivima i da stvar bude još bolja, sve to u kompoziciji drva života. Sanjivo, ludo, šareno, prezačinjeno, ezoterično, simbolično… čak su i otoci dobili obrise dvaju poluotoka.

Snoputnik

Oglasi

želim vidjeti djevojku koja sliči na mene

želim vidjeti djevojku koja sliči na mene
u dugačkoj i tankoj haljini od lana
kako se u sred kafića ustaje na prvi takt
i luda za ovaj svijet
gipko pleše

želim da me zaslijepi sunce
kroz njezinu gustu, tamnu kosu
da je vjetar nekoliko puta okrene između stolova
da joj se zavrti u glavi
s noge nek’ joj ispadne sandala
neka klone natrag u stolicu
smijući se još dugo nakon toga

želim da od bezbrige zaboravi
kako joj otac leži u nekoj ubožnici
sam, posran i zapišan
i jedina briga da joj bude
s koliko će se radosti večeras okružiti

želim vidjeti sve to
dvadeset godina od sada
jer sada
dok ležim na krčevini između panjeva
sam, posran i zapišan
i dok sunce me zasljepljuje kroz gusto, tamno granje
rado bih zaplesao
kao krvava lanena gaza
koju mi je vjetar bezobrazno oteo s lica
samo kad bi mi netko razbistrio nesvjesticu
i natrag obuo čizmu
koju odavde ni ne vidim
gdje je odletjela

kad čovjek bez razloga zadrhti

kad padnem
tamo gdje je zadnji trag prekrio snijeg
i gdje su se ptice bez klepeta spustile na žice
tamo gdje žir sniva o hrastu
gdje se potok pričestio zamrznutim ribama
tamo me ostavite ležati
u sjeme ću joj zadnjim dahom
šapnuti ime
zgrčiti ću prst i probiti zemlju
gurnuti zrno i zatrpati ga
leći ću preko njega
da ne promrzne
nikad me neće pronaći
iz rebara niknut će mi stablo
vjetar će mu prstima izmrviti lišće
i otpuhati ga put kvarnera
ona će sjediti na balkonu
učinit će joj se da je netko zove
malo će se trgnuti
on će je upitati da li joj je hladno
ona neće skinuti pogled s knjige
samo će se kratko prisjetiti
kako joj je baka kao maloj govorila
kad čovjek bez razloga zadrhti
to je zato što ga je preskočila smrt