‘Hotel Wartburg‘ Zorana Žmirića suočava nas sa spoznajom da se može biti i dobar i loš, i drag i opak u istoj osobi, a frustracija plate drage osobe

Piše: Ivica Ivanišević / Slobodna Dalmacija

Stara fraza “o pokojniku sve najbolje” pretpostavlja da smrt briše sve loše što je netko za života napravio i vraća ga na tvorničke postavke.

Tome se nalogu ljudi većinski i krotko pokoravaju, valjda u nadi da će i sami jednoga dana uživati u sličnoj milosti iskupljenja. No, čak i rijetki grintavci koji se tome uporno odupiru moraju priznati kako ih smrt ne nadahnjuje na preveliku kritičnost, osobito ako se radi o pokojniku koji nije bio javna osoba, nego im je poznat iz sasvim privatne, dakle, obiteljske, prijateljske ili susjedske sfere.

Vjerojatno je stvar u tome da dramatična objava nečijeg konačnog odlaska u nama aktivira memorijsko sito koje, ponekad i mimo ili čak protiv naše volje, prosijava samo lijepe uspomene i tjera nas da o pokojniku mislimo kao o čovjeku bez mrlje. Upravo zato, dok ožalošćeni stoje u raspršenim grupicama čekajući da kolona krene za lijesom od grobljanske kapele do posljednjeg počivališta, možemo sa svih strana slušati kako je siroti taj i taj bio dobrica koji bi ti “dao krvi ispod vrata” (kao da bi mu je itko odatle tražio?!).

Osim što su, barem na deklarativnoj razini, obilježeni granitnim jednoumljem sjevernokorejskoga tipa o moralnim i drugim kvalitetama pokojnika, sprovodi su zanimljivi i stoga što sumnjičavijima iz povorke nude priliku za svojevrsni memory check.

Ako niste baš slomljeni žalošću ili obuzeti zebnjom da se smrt svima (pa i vama) primiče, možete svjedočiti zanimljivom fenomenu: da se uspomene nekih, pače mnogih ljudi na iste događaje s istim protagonistima veoma razlikuju od vaših.

Tako i narator “Hotela Wartburg” Zorana Žmirića na očevu sprovodu s mnogih strana sluša kako je njegov tata bio duša od čovjeka, premda su njegova sjećanja na toga pravednika među susjedima sasvim oprečna. Tko je u pravu?

Ganuti znanci ili kudikamo suzdržaniji sin? Konačno, mogu li obje strane polagati pravo na tvrdnju kako govore istinu? Cijeli roman ispisan je da bi se odgovorilo na ovo pitanje.

Priča koju nam Žmirić pripovijeda protegla se na četvrt stoljeća i prati jednu po mnogo čemu tipičnu radničku obitelj iz Rijeke. Njezino je prebivalište poznato, ali ustvari nije važno, jer u ovoj knjizi nema ni mora, ni sunca, ni turista, ni plaža, i ona se mogla situirati u bilo kojemu predgrađu u kasnim godinama jugoslavenskog socijalizma.

Obitelj su stari, stara, narator i njegova mlađa sestra, a Wartburg je njihova najvrednija imovina i neka vrsta sidrišta svih epizoda njihove povijesti. Jesu li oni sretni? Na puno načina jesu, ali na barem jedan nisu. Stari se brine za obitelj, privređuje u skladu s mogućnostima, vrijedno radi, vikendima vodi ženu i djecu na izlete, vodi računa da je u školi sve kako treba…

On, međutim, ima i dva razmjerno krupna problema: škrt je na emocijama, a velikodušan na alkoholu. Kad popije, zna dignuti ruku, ne često, ali, naravno, i jednom je zastrašujuće previše. A njemu se to dogodilo više nego jednom.

Svi članovi obitelji djeca su svoga vremena. Otac je formatiran u ambijentu koji je na sporadične provale obiteljskog nasilja gledao kao na prirodno pravo svakoga muškarca, majka je, pak, odgojena da šuti i trpi. Naratoru će rano postati jasno kako tu ništa nije ni normalno ni dobro, ali nema izbora, jer druge obitelji nema. Zato će svoje nježne godine provesti opterećen stalno tinjajućim strahom od oca, pokušavajući samoga sebe odgojiti kao drugačijeg muškarca.

Hoće li u tome imati uspjeha? Ne bih htio spojlati, ali možda ipak mrvicu smijem, jer vam ne želim otkrivati radnju, nego samo naznačiti duh romana. Žmirić ga je raspisao u kratkim poglavljima/pričama, bez cifranja i digresija, škrtim stilom visoke funkcionalnosti, hladno evidentirajući zbivanja, a ne tumačeći ih, dakle, susprežući emocije. To će reći kako sin nije postao pljunuti otac, ali kao da ni sam ne može uteći od prokletstva zatajivanja vlastitih osjećaja.

”Hotel Wartburg” podsjetnik je, netko bi mogao reći, na nedavna, a opet tako različita vremena kad problem obiteljskog nasilja naprosto nije bio problem.

Ono se “samo” događalo, redovito i obilno. Nisam, međutim, siguran da je danas situacija puno bolja. Sama činjenica što je neko ponašanje prepoznato kao ozbiljan društveni problem, nije taj problem iskorijenila. Nisam siguran ni da ga je umanjila. Žmirićev roman k tome nas dojmljivo, štoviše potresno suočava sa spoznajom da se može biti i dobar i loš, i drag i opak u istoj osobi, te da cijenu svačijih frustracija obično plate oni koje najviše voliš.

Hotel Wartburg u web shopu

Radio Rijeka: Puna kuća – Žmirić u Ex Librisu predstavio svoj novi roman

Anja Matić / Radio Rijeka (17. svibnja 2022.)

Nakon četiri i pol godine, književnik i glazbenik Zoran Žmirić vratio se u rodnu Rijeku gdje je dovršio svoj najnoviji roman “Hotel Wartburg”.

Osim mnogobrojnih knjiga na policama, službeno najbolji antikvarijat u Hrvatskoj sinoć je bio ispunjen ljudima koji su došli na promociju Žmirićeva trenutno posljednjeg književnog klasika.

Novi roman nagrađivanog riječkog autora u izdanju je Frakture, a čitatelje vraća u 80-e godine 20. stoljeća, u vrijeme kada je prema autoru svijet još bio mlad ili se barem takvim činio.

Lajtmotiv knjige, knjige koja je prožeta pa skoro filmskom atmosferom, legendarni je istočnoeuropski automobil Wartburg koji u kontekstu djela pokreće sjećanja, a zapravo je i glavni lik romana.

Ovaj Žmirićev roman, za razliku od prethodnih mu, napisao je ekonomičnijim, naizgled škrtim jezikom kojim je postigao da dio emocija bude izgovoren, ali dio i prešućen, otvoren čitateljevoj interpretaciji.

Na promociji osim autora, o knjizi su govorili moderator večeri, poznati riječki glazbenik i pisac Vlado Simcich Vava, te nakladnik romana Seid Serdarević.

U emisiji Leksikon Radio Rijeke Zoran nam je otkrio je li mu zbog drugačijeg stila pisanja bilo teže napisati ovaj roman, je li bolji basist ili književnik te slijedi li mu sada zasluženi spisateljski predah ili odmah nastavlja još jače u nove književne pobjede. Poslušajte:

Glas Istre: Predstavljen novi roman Zorana Žmirića “Hotel Wartburg”

16.05.2022. Autor: Hina.

Novi roman Zorana Žmirića “Hotel Wartburg”, o djetinjstvu i odrastanju dječaka u Rijeci od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, predstavljen je u ponedjeljak u Rijeci.

Knjigu je objavila izdavačka kuća “Fraktura” a njezin urednik Seid Serdarević ocijenio je da je Žmirić među najboljim domaćim autorima. “Ovo je priča o odrastanju, odvajanju od obitelji, buntu i pomirenju s roditeljima. U njoj ima emocija, ali nije sladunjava ni u jednom momentu”, istaknuo je Serdarević.

Ustvrdio je da je Žmirić taj roman napisao maestralno, posebno na jezičnom polju, “otvarajući emotivne ladice kroz relativno kratke rečenice i mala poglavlja”.

Zoran Žmirić je rekao da je roman nastao iz jedne crtice iz njegova djetinjstva koju je objavio na društvenoj mreži dok je boravio u Irskoj. Naime, on je proveo četiri i pol godine u toj zemlji, donijevši sa sobom nekoliko nedovršenih rukopisa te je tamo završio dva romana i jednu zbirku pripovjedaka.

Urednica nekoliko njegovih knjiga Marina Vujčić osjetila je da je ta crtica zametak budućeg romana te mu to poručila, što je Žmirić i sam osvijestio sljedećeg dana i krenuo u pisanje, naveo je na predstavljanju. “Ovaj roman sam dovršio u Rijeci, a govori o mom odrastanju u riječkoj četvrti Turnić”, rekao je. Neke priče su moje, a neke drugih osoba iz mog nebodera te roman nije autobiografski, istaknuo je. Marina Vujčić je urednica i “Hotela Wartburg”.

Naveo je da roman počinje s djetetom kao naratorom, te je tekst nužno jednostavan. Odlučio sam nastaviti takvim stilom do kraja, što nije bilo lako jer volim dulje opise, a sad sam stalno morao reducirati scene i tekst, dodao je Žmirić.

Kako je u “Hotelu Wartburg” izrazito važan složen i konfliktan odnos oca i sina, Žmirić je rekao da je poanta ovog romana oprost roditeljima. “Kad mislimo da nismo imali potporu u životu, možda smo je itekako imali, a ako je i izostala, možda to nije bilo zbog loše i teške emocije, nego jer neki ljudi ne znaju drugačije”, zaključio je.

Wartburg iz naslova odnosi se na istočnonjemački automobil kakav je imao otac glavnog lika i gotovo postaje jedan od likova, s obzirom na važnost u njihovu životu.

Zoran Žmirić je član Hrvatskog društva pisaca, a radovi su mu prevedeni na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenski, talijanski i ukrajinski te je dobitnik više književnih nagrada.

Novi list: Predstavljen roman “Hotel Wartburg” Zorana Žmirića: “Nokti su mi bili plavi do kraja pisanja”

Katarina Bošnjak / Novi list
16. svibanj 2022.

Wartburg limuzina najduža mašina, čet’ri metra lima i pet meteri dima – kaže pjesma benda Atheist Rap iz 1994., a s tim bi se zasigurno složili svi koji su barem jednom na cesti ugledali legendarni Wartburg automobil.

S time bi se, čini se, lako mogao složiti i nagrađivani pisac Zoran Žmirić, koji je u Antikvarijatu Ex libris predstavio novi roman naslovljen “Hotel Wartburg”.

O knjizi je osim autora govorio i urednik izdavačke kuće Fraktura Seid Serdarević, a razgovor pun anegdota moderirao je Vlado Simcich Vava.

U ovome romanu, kako se iz naslova može zaključiti, radi se o nekonvencionalnom hotelu kakav bi auto jedino i mogao biti, a koji poput vremeplova vodi čitatelja u osamdesete godine dvadesetog stoljeća, kada su sve obitelji nalikovale jedna na drugu i kada je automobil bio čudo.

Kada pak govorimo o Wartburgu, neuništivom njemačkom proizvodu u koji je stalo sve i malo više od toga, to je čudo bilo vrijedno svega.

Kako je autor objasnio, roman je nastao tako da je originalno planirao nešto drugo za što je već imao spreman sinopsis, no dosadno subotnje poslijepodne navelo ga je na razmišljanje o crticama iz djetinjstva koje se vežu upravo uz automobil Wartburg.

Nakon konzultiranja s urednicom Marinom Vujčić, koja je od početka znala da će upravo ova ideja prerasti u novi roman, Žmirić je krenuo s pisanjem.

– Nokti su mi bili plavi do kraja pisanja, jer mi uopće nije bilo jednostavno pisati ovim stilom i to nikako nije moj stil, ja volim opise i volim ulaziti u širinu, a ovdje sam morao neprekidno reducirati scene.

Naime problem se pojavio kad sam “pronašao glas” i kada je taj dječak konačno progovorio na tom papiru, shvatio sam da je to retrospekcija i dječji glas te da moram maksimalno reducirati rečenice.

Budući da roman obuhvaća period od 25 godina, morao sam ispoštovati tu narativnu nit koju sam na kraju odlučio držati do kraja, što mi je bilo komplicirano, jer nisam navikao na to – objasnio je Žmirić te dodao kako je pojedine pasuse od 15-ak rečenica skraćivao i po tjedan dana.

Mukotrpan proces skraćivanja rezultirao je time da je autor kratkim rečenicama i malim poglavljima uspio otvoriti emotivne ladice i prikazati odrastanje dječaka koji postaje roker i u sukobu je s ocem, koji je sentimentalan, ali odlučan.

Zanimljiva je činjenica da u romanu nitko osim automobila i jedne gospodične nema ime, već su jednostavno “stari”, “stara” i “sestra”.

– “Wartburg” sam završio u Rijeci i drago mi je da je ispalo tako, jer je to riječki roman. U svakoj mojoj knjizi je Rijeka izuzetno bitna i polazišna točka je uvijek Rijeka, čak iako to nije naglašeno, vjerujte da je tako.

Tako je bilo i s “Wartburgom”, koji je zapravo priča o mom odrastanju u riječkom naselju Turnić, a ja sam inače čovjek iz fenomenalne Čandekove 8.

U toj zgradi je živjelo i još uvijek živi gotovo 500 ljudi, tako da je meni taj period od sedme godine života do konca srednje škole, koliko sam proveo tamo, poslužio kao presjek svega što me u tom trenutku zanimalo, a dosta tih priča koje sam ispričao nisu nužno moje priče, već su priče iz te zgrade.

Ovaj se roman mogao zvati Čandekova 8 zapravo, samo što sam ja želio umjesto tog toponima izabrati automobil, to mi se činilo zgodno, da automobil bude glavni lik u romanu i da se sve vrti oko njega – kazao je Žmirić.

Prisjetivši se odrastanja, Žmirić je istaknuo kako je Wartburg uvijek bio bizarna pojava na cesti u to doba, a svaki put kada bi ga čuli da prolazi cestom (jer se uistinu mogao prepoznati po zvuku), istrčali bi da ga isprate pogledom kao da prolazi kakav Chevrolet.

No Wartburg je u romanu svojevrsni lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj, a pripovijedanjem o tome dvotaktni motor pali se posljednji put kako bi izdržao dugu vožnju od teških uspomena do oprosta koji autor smatra poantom romana.

Razgovor o romanu Hotel Wartburg za HRT3

Izdanje emisije Knjiga ili život od utorka 10. svibnja 2022. u 20:05 na Trećem programu HTV-a.
“Idemo u Rijeku, u posjet piscu Zoranu Žmiriću kojemu je upravo izišao novi roman, Hotel Wartburg – istina je, već u ime asocira na legendarni istočno-njemački automobil Wartburg, ali on je u Žmirićevom romanu tek okidač za uspomene na godine odrastanja i sazrijevanja u sjenci dominantnog oca, najblaže rečeno.
Urednici emisije su Koraljka Kirinčić i Gordan Nuhanović.”