Nedavno mi je upućen poziv za gostovanjem u gradskoj knjižnici, smještenoj ne tako blizu mjesta gdje živim. Poziv je motiviran, kako čitam iz emaila, zanimanjem publike za moj novi roman Pacijent iz sobe 19. Upitan sam koji mi termin za gostovanje odgovara, na što sam odgovorio da se slažem s bilo kojim, ako ga na vrijeme dogovorimo. Uslijedio je odgovor u kojem mi je rečeno kako su datumi do konca tekuće godine popunjeni, pa mi je ponuđeno nekoliko slobodnih u idućoj godini. I tu smo došli do, kako će se pokazati, nepremostivog problema. Knjižnica mi je odmah dala do znanja kako mi „ne mogu garantirati sudjelovanje u troškovima puta i smještaja“ što znači da bih se za trošak odlaska u goste jednoj Gradskoj knjižnici, trebao pobrinuti sam.
Prekopao sam po sjećanju i pronašao nekoliko svojih gostovanja na književnim večerima u posljednjih nekoliko godina. Posljednji put bila je to tribina u knjižnici u Vukovaru gdje mi je plaćena cestarina, gorivo, dnevnica, honorar, spavanje i večera, te dnevnica, večera i spavanje moderatoru koji je iz Rijeke doputovao sa mnom. Prije njih knjižnica u Petrinji; plaćeni put, dnevnica i večera, kako meni tako i mom moderatoru. Prije njih knjižnica Pazin; plaćeni put i dnevnica. Bio sam u i Splitu kao gost u Bookvici; plaćen mi je bio put, a predložen je i smještaj u hotelu koji sam odbio. Riječ je o skromnom projektu pa sam odabrao prespavati kod poznanika i ne stvarati organizatorima dodatni trošak. Prošli mjesec sam gostovao u jednoj riječkoj gimnaziji, na poziv sam se odazvao ne očekujući naknadu, no dočekao me autorski ugovor. Ja jesam doduše nebrojeno puta gostovao besplatno, ali u pitanju su bila manja mjesta i manje knjižnice u mojoj županiji ili su organizatori bili udruge koje nisu od nikog financirane.
Pristup spomenute knjižnice koja me zove u goste, ali na način da si sam platim put, nije izuzetak. Štoviše ovakve se ponude autorima šalju često i odavno. Stvar je toliko uzela maha da su prije nekoliko godina Hrvatsko društvo pisaca i njihov tadašnji predsjednik Nikola Petković formirali cijenu gostovanja za spisatelje te ga kao dopis poslali svojim članovima uz sugestiju da ispod te cijene (300 kn za nastup + putni trošak) ne pristaju gostovati u knjižnicama.
Pokušavam ovu stvar sagledati iz više uglova. Jasno mi je da knjižnice pokušavaju balansirati između želja njihovih članova i financijskih mogućnosti i da je to kao i većina stvari u knjižnom sektoru (da ne kažem u Hrvatskoj) u neskladu. Zato sam, da ne budem pristran, kontaktirao nekoliko kolega od pera neka mi prokomentiraju poziv koji sam dobio, no uz njih sam za mišljenje zamolio i osobu koja tu problematiku poznaje i s druge strane – Jelenu Miškić, ravnateljicu Gradske knjižnice Vukovar.
Slijedi prepiska s knjižnicom, ispod koje donosim razmišljanja kolega na tu temu. U priču su se uključili Miljenko Jergović, Marina Vujčić, Damir Karakaš, Julijana Adamović, Boba Đuderija, Nora Verde, Ankica Tomić, Ksenija Kušec, Davor Mandić i Tea Tulić.
S obzirom na to da je ponuda koju sam dobio u nas gotovo postala praksa, mislim da spomenuta knjižnica nije zaslužila javnu prozivku, zato sam iz teksta maknuo ime knjižnice i imena ljudi koji se u prepisci spominju.
Knjižnica
7 Nov, 09:46
Poštovani Zorane,
javljamo se iz Gradske knjižnice ***** ******** * ******.
S obzirom na interes ****** publike i preporuku ******** ********, koji kod nas vodi književnu tribinu ********, zanima nas mogućnost dogovora oko predstavljanja Vaše knjige Pacijent iz sobe 19. u *****. Kako je popunjenost dvorane velika, termine dogovaramo dosta ranije, pa bismo voljeli da nas Vi ili Vaš izdavač kontaktirate oko dogovora.
Zahvaljujem i srdačno pozdravljam…
Zoran Zmiric
Wed, 7 Nov, 10:54
to Knjižnica
Pozdrav i Vama i hvala na zanimanju za moj novi roman.
Svaki termin mi odgovara, ako ga uspijemo dogovoriti barem mjesec dana unaprijed.
Sve uvjete kao i sam termin gostovanja možete dogovarati sa mnom, a eventualnu prodaju knjiga s izdavačem, u ovom slučaju to je Hena com.
Hvala i pozdrav.
Knjižnica
8 Nov 2018, 09:50
to me
Pozdrav,
provrtili smo prosinac koji je pun do 20.tog a onda radimo pauzu jer su blagdani pa nemamo dobra iskustva s organiziranjem predstavljanja u tom periodu. Dajte mi koji dan da skupim kolege jer nas vise radi na dogadjanjima pa vam saljem fiksnije termine
Knjižnica
16 Nov 2018, 11:42
to me
Poštovani Zorane,
kako smo programski zaključili ovu godinu, „slažemo“ program za 2019. godinu pa šaljemo, nekoliko termina za predstavljanje Vaše knjige tijekom siječnja/veljače u Središnjoj knjižnici *****: četvrtak 24. ili 31. siječnja te eventualno utorak 12. veljače.
Što se tiče troškova, veliku dvoranu naravno ustupamo gratis (više info na http://www. *****. **********-*********), a kako još uvijek nisu odobrena sredstva za programsku djelatnost, nažalost za sada ne možemo garantirati sudjelovanje u troškovima puta i smještaja.
Vaša nakladnička kuća slobodno može organizirati prodaju knjiga tijekom promocije.
U očekivanju odgovora,
srdačan pozdrav iz *****
Zoran Zmiric
Wed, 19 Nov, 10:39
to Knjižnica
Poštovani.
Priznajem da sam zatečen Vašim posljednjim emailom. U goste me obično zovu ljudi koji me žele ugostiti, što znači da mi plate barem putni trošak, ako već ne smještaj i honorar. Iz Vašeg prvog emaila je jasno da me pozivate zato što postoji zanimanje ***** publike za time, a Vi mi šaljete cjenik najma dvorane kao da sam ja od Vas tražio prostor za promociju. Spominjete kako mi nećete naplatiti dvoranu, što bih valjda trebao tumačiti Vašim dijelom participacije u mom gostovanju na kojeg me pozivate, pa pretpostavljam da mislite kako je sasvim u redu da u tom slučaju ja podnesem trošak puta?
Napravio sam računicu da vidim koliko bi me taj pothvat koštao. Cestarina Rijeka-*****-Rijeka iznosi 590 kn, a gorivo još toliko. Ako računamo da se nakon 5 do 6 sati vožnje i književne večeri bez odmora odmah vraćam za Rijeku te tako ne stvorim trošak noćenja u *****, moj put bi koštao cca 1200 kn. S obzirom na to da je moj roman recentan i mnogi me zovu da ga predstavim, zamišljam kako bi izgledalo da me osim vas po istom ključu “u goste” pozove još nekoliko knjižnica. Za lakše računanje neka to bude ukupno 10 knjižnica, ja bih za takvu mini turneju trebao iz svog džepa izdvojiti 12.000 kn. To je više od dvije plaće na mom posljednjem poslu kojeg sam radio.
Da rezimiram, nemam nikakvu potrebu promovirati sam sebe niti ulagati vlastiti novac u svoje nastupe. Da to želim, onda bih trošak od 1200 kn radije uložio u oglasni prostor. Spomenuti iznos bez problema pokriva zakup billboarda površine 5 metara × 2,5 metra na četrnaest dana. Šaljem Vam link s cjenikom zakupa da ne mislite kako se šalim.
https://pio.hr/cjenik-final-3/
S poštovanjem
Zoran Žmirić
P.S.
Kako sve u životu preispitujem, tako sam se ne spominjući imenom Vas ni Vašu knjižnicu, s Vašom ponudom obratio nekolicini kolega pisaca i zatražio ih mišljenje. Kolega Edi Matić kaže (citiram): “Neka ti daju par mjeseci da uštediš za put”, a kolega Renato Baretić kaže kako je davnih dana imao sličnu ponudu na koju je odgovorio: “Ostanem li kući – em ne moram putovati, em ne moram raditi, em imam smještaj i obrok. Nevjerojatna koincidencija inače, taman sam ja mislio vas pozvati, svratite slobodno!” Kolegica Marina Vujčić kaže: “Ako nema sredstava za ugostiti autora, onda ga se jednostavno ne poziva.” Damir Karakaš mi kaže: “Ne znam tko te zvao, ja sa ***** imam sjajna iskustva. Zadnji put sam gostovao uz odličan honorar i punu knjižnicu, naravno da bez honorara ne bi trebao nastupati.” Kolega Jergović mi na Vašu ponudu odgovara: „U Hrvatskoj se stvar postavlja tako da bi pisac treba biti zahvalan onima koji ga predstavljaju u svojim knjižnicama i javnim prostorima, a možda bi i sam trebao nešto platiti. Na takvo što se, naravno, ne smije pristajati.“ Julijana Adamović poslala je tek kratko: „Hahahaha“ dok je Boba Đuderija bila konkretnija, pa kaže: „”Ajme majko kako ih nije sram! Ne mogu virovat, sramim se umjesto njih”. Tea Tulić pak Vašu ponudu rezimira ovako: “Putni trošak je minimum ispod kojeg se samo igramo profesionalaca. Ne daju oni prostor, već dobivaju program. Oni su uputili poziv, oni traže.”
Zbog zdrave ravnoteže, upitao sam za iskustvo i Jelenu Miškić, ravnateljicu Gradske knjižnice Vukovar koja se, kako sama kaže, bori sa željama i mogućnostima, jer novaca nema dovoljno, a ideja za programe i previše. No čini se da gdje ima volje ima i načina, pa tako gospođa Miškić kaže: „Svjesna sam nedostatka financija u knjižničarskoj struci, ali isto tako vjerujem da se dobrom organizacijom unutar same knjižnice ili suradnjom nekoliko njih uvijek može postići sretno rješenje i za knjižnice i za gostujućeg autora i u konačnici svih korisnika koji posjećuju događaj. Ove godine sam imala u planu ***** *****. Jednostavno novca nije bilo. Moja odluka kao ravnatelja je bila odgoditi njezin dolazak dok se novca ne bude ili dok se ne skombiniramo u par knjižnica.“
Ako sam i dvojio da nešto u Vašoj ponudi škripi, kolege su mi to pomogle otkloniti.
Miljenko Jergović: “Kada te netko u bijelom svijetu, od Ukrajine i Bugarske do Njemačke i Švicarske, zove u goste, podrazumijeva se da ti plati put i smještaj, da te lijepo i bogato ugosti, te da ti plati honorar. I to sasvim pristojan honorar. Istina, oni na istoku honorar u pravilu ne plaćaju – osim nekih sitnih dnevnica, u Bugarskoj – ali te u zamjenu bogovski ugoste i još ti se ispričavaju što nisu kao oni u Švicarskoj i Njemačkoj. U nas je u posljednjoj etapi bivše Jugoslavije, krajem osamdesetih, bio običaj da se uza sve troškove plati i neki mali honorar. U Hrvatskoj se, pak, stvar malo pomalo reducira i postavlja tako da bi pisac treba biti i zahvalan onima koji ga predstavljaju u svojim knjižnicama i javnim prostorima, a možda i da bi sam trebao nešto platiti. Na takvo što se, naravno, ne smije pristajati. S prijezirom valja otkloniti ovu vrstu kulturnog entuzijazma. Općenito, mislim da u Hrvatskoj treba paziti gdje se, kako i pod kojim uvjetima javno otvaraju usta.”
Damir Karakaš: “Ne znam tko te zvao ja sa ***** imam sjajna iskustva zadnji put sam gostovao uz odličan honorar i punu knjižnicu, naravno da bez honorara ne bi trebao nastupati.”
Julijana Adamović: “Hahaha”
Boba Đuderija: “Ajme majko kako ih nije sram!!!!! Ne mogu virovat, sramim se umjesto njih”
Nora Verde: “Zamisli ti to, zvati pisca i ne dati mu ni putne troškove i još se furati na to da su dali dvorani besplatno. Meni je to skroz nepojmljivo. Nisam nikada nastupala tako da ja nekome plaćam dvoranu ili da netko tako nastupa prema meni, kao “dat ću ti besplatno”. Ako me neka knjižnica zove, a pretpostavljam da je u pitanju javna knjižnica, troškovi puta bi morali biti plaćeni ili bar minimalni honorar/dnevnica. Javne ustanove se počinju ponašati kao poduzetnici, ne bih to podržavala.”
Ankica Tomić: “Pisca se sve češće stavlja na dno hranidbenog lanca, on se počesto treba zadovoljiti onim što ostane. Biti sretan što mu se pružila prilika”.
Ksenija Kušec: “Ovakvih ponuda sam imala dosta. Na njih najčešće odgovaram kako nemam vremena baš taj termin, tjedan ili cijeli mjesec (ako postoji opasnost da mi onda ponude neki drugi sličan datum). Samo je jedna riječ za takve ponude: sramotno!”
Davor Mandić: “Knjižnica je dala dopuštenje autoru da sjedne u svoj automobil, natoči svoj benzin, pojede svoj sendvič, plati si kavu, 2 kune za toalet na autoputu, cestarinu, da si rezervira i unaprijed plati sobu u hotelu, da si plati večeru pa da onda nastupi u njenim prostorijama. Besplatno! Neće morati platiti prostorije?! Pa gdje to još ima, da pisac dođe govoriti u neku prostoriju posve besplatno?! *****, volim te! Ovo je hit i ja sam oduševljen. Sjajnost bez presedana. Dobiti licence to spend your own money!”
Tea Tulić: “Kada u ime i prezime neke institucije, knjižnice ili festivala službeno pozivate imenom i prezimenom pisca ili spisateljicu u goste, u vaš grad, bez obzira je li u pitanju promocija knjige ili neka druga književna aktivnost, da ni ne spominjem honorar, ono što se podrazumijeva je da mu pokrivate putni trošak, a, ako je prilično odmakao od kuće da bi osobno došao k vama u goste, i smještaj za noćenje. To je minimum. Minimum ispod kojeg se samo igramo profesionalaca. Naime – možemo to i tako gledati – ne dajete vi prostor, već dobivate program. Naime, vi ste uputili poziv, vi tražite. Ako ne pokrivate putni trošak, zar vam pisac, imenom i prezimenom, baš taj za kojeg smatrate da vam ima nešto za ponuditi, treba detaljno objasniti zašto mu je, više od časti, vaš poziv mogući financijski teret? E pa to više nije službena, već osobna razina. I vrlo je neugodna.”
Jelena Miškić (Gradska knjižnica Vukovar): “I sama budem u takvim situacijama da kažem – nažalost ove godine nismo u mogućnosti, a voljeli bi, slažete li se da kupimo 6 vaših naslova…. možda autor i na takav dogovor pristane. Osobnog i profesionalnog stava sam kako treba poštovati tuđi rad. I za to naravno platiti. Svjesna sam nedostatka financija u knjižničarskoj struci, ali isto tako vjerujem da se dobrom organizacijom unutar same knjižnice ili suradnjom nekoliko njih uvijek može postići sretno rješenje i za knjižnice i za gostujućeg autora i u konačnici svih korisnika koji posjećuju događaj. Ove godine sam imala u planu Rujanu Jeger. Jednostavno novca nije bilo. Moja odluka kao ravnatelja je bila odgoditi njezin dolazak dok se novca ne bude ili dok se ne iskombiniramo u par knjižnica, na što naravno i autorica treba pristati tako da bi se postiglo kvalitetno rješenje za sve.”
Iako se naizgled čini kako Gradske knjižnice plivaju u novcu, jer za pokrivanje troškova gostovanja autora apliciraju gdje god stignu; Ministarstvo kulture, Županija, Grad, fondovi…. činjenica jest kako postoji mogućnost da knjižnica aplicira na deset adresa i da na svih deset bude odbijena, te tako u cijelosti ostane bez sredstava za programe. No s druge strane stoji i to da pojedine knjižnice za neke autore imaju izdašne honorare, dok za druge nemaju ni lipe. Ono što u obraćanju autorima koje se zove u goste stvara najveći šum, jest podmetanje formulacije – “ne možemo garantirati”. To zvuči kao umivena kalkulacija, da ne kažem manipulacija, jer ako autor pristane na takve uvjete, lako je kasnije potvrditi kako se predviđanje o “nemogućnosti garancije” zaista i ostvarilo. S druge strane, ako autor upita kako je moguće da ga se poziva u goste bez jasne slike o logistici njegovog nastupa, još je lakše odgovoriti kako nitko nije ni tvrdio da se autora neće platiti, ta riječ je samo o tome da se takvo što u jednom trenutku “nije moglo garantirati”. Ostavljajući mogućnost da su ovakvi pozivi jednostavno nespretno složeni, bez namjere da se autora ponizi ili uvrijedi, rješenje vidim u tome da se, kako kaže i sama ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Jelena Miškić, autore ne poziva dok sredstva nisu osigurana. To je u najmanju ruku pristojno. Ili da se, ako knjižnica nema novaca, autore ne poziva direktno, već preko njihovih izdavača, pa ako izdavač vidi računicu u pokrivanju troškova gostovanja svog autora, neka izdavač svog autora i pošalje na gostovanje. Sve ostalo, kako kaže Tea Tulić, iskače iz službene i postaje osobna razina… koja je vrlo neugodna.
EDIT:
Kako se to nekad običavalo napisati u novinama… “Pred zaključenje broja stigla nam je važna vijest….” tako je i meni po svršetku pisanja ovog članka stigao email iz knjižnice. Koliko je iskren, a koliko je riječ o posipanju pepelom, procijenite sami.
Knjižnica
20 Nov 2018 16:19
to me
Poštovani Zorane,
Žao nam je što ste pogrešno shvatili naš e-mail.
Slike dvorane poslane su s namjerom da Vas upoznamo s prostorom, a ne radi cjenika, s obzirom da ***** nikada i nikome ne naplaćuje predstavljanje knjiga, što smo i naglasili.
Kako još uvijek u ***** nije izglasan proračun za sljedeću godinu, a ni Ministarstvo kulture nije objavilo odobrene programe, ne znamo još uvijek da li i s kojim iznosom raspolažemo za programsku djelatnost i zato s naglaskom „za sada“ nismo potvrdili sudjelovanje u troškovima. Obećavati pa ne ispuniti, čini nam se lošija varijanta.
Pogriješili smo što smo Vas kontaktirali prije jasne situacije, ali željeli smo provjeriti da li volja i želja za promocijom postoji kod Vas. Za ovu godinu namjenska sredstva su potrošena i upravo zbog toga smo predstavljanje Vaše knjige planirali početkom sljedeće godine. Nikako nismo mislili da biste troškove smještaja i puta trebali Vi osobno snositi (jer to nije naša praksa kod pozvanih promocija, što su Vam uostalom i sami autori posvjedočili), već smo željeli ostaviti mogućnost da do realizacije istog i ne dođe ukoliko ne bude sredstava.
Srdačan pozdrav iz *****
Zoran Zmiric
20 Nov 2018, 19:33
to Knjižnica
Poštovana, doista sam bio uvjeren u to da sam zanimanje za dolazak u ***** potvrdio još kad sam u prvom emailu napisao kako mi svaki termin odgovara, ako ga uspijemo dogovoriti barem mjesec dana unaprijed. No, u redu. Vjerujem da je sve ispalo nespretno i zahvaljujem Vam na pojašnjenju. Predlažem da cijelu priču odgodimo za neko sretnije vrijeme; jednako kako Vi još niste na čistu s odobrenim programima, tako i ja imam dovoljno svojih obaveza kojima ću se posvetiti.
Pozdrav Vama i cijeloj ekipi,
Zoran
zoran žmirić 