Ne mogu reći kako od susreta u Zaprešiću nisam ništa očekivao. Jesam, očekivao sam. U prvom redu očekivao sam da će me dočekati tek nekoliko učenika koje knjige i pisanje ne zanimaju. Očekivao sam i to da će većina njih tamo doći kako bi izbjegli neki od nastavnih predmeta. 
Očekivao sam da se pojavi i pokoji učenik koji je pročitao poglavlje ili dva iz nekog mog romana, nikako cijelu knjigu, a najviše sam očekivao tišinu kad ih na kraju druženja profesorica upita ima li tko pitanje za autora. I sva ta očekivanja pala su u vodu onog trena kad sam ušao u učionicu. Dočekala me gomila mladih ljudi raspoloženih za razgovor, od kojih su neki od njih preuzeli ulogu moderatora. Prije početka mi je rečeno kako su se po prvi put našli u toj ulozi i ta mi činjenica tijekom dva školska sata koliko je trajalo druženje, nije davala mira. Način na koji su ti mladi ljudi iščitali tekstove, prezentacija pročitanog pred punom učionicom, te pitanja koja su postavljali; sve to odavalo je utisak kao da su ovo već gomilu puta radili. Iako oni sami najbolje znaju koliko im je sve to bilo stresno, meni je sve izgledalo ležerno, gotovo rutinerski. Moj naklon Niko Brezni, Jakov Fuketa, Mihael Dugonjić i Silvija Pušić.
Nika Naglić, Lana Bašić, Lana Popović, Judita Ilić i Marko Škoro čitali su i predstavili Kaleidoskop. Ella Čuhnil i Lorena Vargek pozabavile su se romanom Pacijent iz sobe 19. Sebastian Rastovac je čitao i do zadnjeg vijka rastavio Hotel Wartburg, a Marija Mikuljan je ogolila Blockbuster. Gomila pitanja koja su se nakon čitanja zakovitlala mladim glavama gotovo su me ostavila bez teksta. Takva pitanja postavljaju oni koji čitaju s razumijevanjem, oni koji razumiju likove i njihove postupke, oni koji u tekst zaranjaju ispod pojavne razine… jednostavno oni pred kojima čovjek može osjetiti samo divljenje i poniznost. Kad smo kod očekivanja, ni u snu nisam očekivao da ću se s jednog ovakvog susreta vratiti obogaćen za tako predivno iskustvo, a ponajmanje sam očekivao vizualno glazbenu prezentaciju sastava Sisters of Mercy. Neki od njih procijenili su kako se taj bend našao u Pac19entu zato što je meni u glazbenom smislu važan, a stoički su podijeli kad sam im rekao da to baš i nije tako, već da je razlog njihovog pojavljivanja mračna poetika benda, koja se savršeno uklapa u narativ Vanje Kovačevića. Ne znam jesu li učenici od ovog susreta išta očekivali, no ako su dobili upola dobre vibre koju sam ja ponio u Rijeku, skromno bih ovo druženje ocijenio s 10/10.
zoran žmirić 