Milan Zagorac recenzira moju neobjavljenu zbirku pjesama

Army ManMilan Zagorac na svom blogu recenzira moju zbirku pjesama koja trenutno nastaje pod nazivom “Zapisano metkom”.

“Malo je koji rukopis zbirke pjesama u nastanku toliko bolan i jak, a s druge strane toliko privlačan i poticajan kao što je to Zapisano metkom Zorana Žmirića – zapravo, riječ je o nečemu što bismo mogli nazvati “ostatkom”, “talogom” onoga što je prethodno artikulirano u Blockbusteru, zacijelo najknjiževnijem hrvatskom antiratnom proznom tekstu (tekstovima) objavljenom prije nekoliko godina u nakladi VBZ-a.

Više na linku.

Oglasi

2 thoughts on “Milan Zagorac recenzira moju neobjavljenu zbirku pjesama

  1. Od početka ’90tih do zrelog početka milenija pročitao sam jako malo aktualne domaće proze, dosta više poezije, ali od onih ‘starijih’ autora koji mi ‘više nisu mogli ništa!’ 🙂 Nije da se hvalim ili kudim time, ali tada jednostavno nisam htio imati vremena, opravdavajući se time da mi je dio tog vremena pojeo rat, dio proces prilagođavanja mozga na način rada kompjutora kojeg sam počeo svakodnevno koristiti, a dio na ‘liječenje’ od svega toga.
    No, onda sam iza svih onih jumbo naslovnica po knjižarama i sajmovima knjiga naišao na knjižicu koja mi je poput selfhelp psihologije naslovom i naslovnicom ‘obećavala’ otkriti Tko i Što su pojeli ono vrijeme koje više ne mogu vratiti. Otvorio sam je, ne povezujući autora s nekim tamo pcplay hackerom, na stranici na kojoj sam uočio rečenice:
    “To ti je stvar… kako bismo ono rekli, Gande… to ti je stvar čega?”
    “Karaktera Cope!”
    I tako sam ja otkrio što je bilo s mojim vremenom koje je nestalo. 🙂
    Onda me kroz koju godinu u glavu, poput bombe za uništenje čitavog gradskog bloka, pogodila knjiga koja je poletjela u orbitu oko Zemlje. Pa sam ponovo proživio, ali i preživio neka vremena.
    Ovo ljeto sam je čitao ponovo, s osmijesima i suzama, ali smirenije od prethodnog puta. I baš sam sretan što sam je pročitao i onda i sada. I uskoro opet. S vremenom koje nitko i ništa nije pojelo – knjiga je ostala ista, ali moja se čitanja mijenjaju.

    A sad se veselim k’o beba mami kad čitam ove pjesme i znam da će ih biti još.
    Želim ti sretnu i uspješnu slijedeću i sve one poslije, Zorane.
    Robert

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s